O vatrogasnoj baštini

U Ivanić-Gradu se po prvi puta o utemeljenju dobrovoljnog vatrogasnog društva raspravlja na sjednici Gradskog magistrata 9. kolovoza 1889. godine. Iako je većina gradskih zastupnika prihvatila prijedlog, vatrogasno društvo tada nije osnovano radi nedostatka novčanih sredstava. Obrana od požara tada se zasnivala na vatrogasnom oruđu sačuvanom od vojne posade tvrđave Ivanić.

Dobrovoljno vatrogasno društvo Ivanić-Grad započelo je s radom 31. kolovoza 1892. godine. Ubrzo su i druga obližnja naselja slijedila primjer Ivanić-Grada te su započela s osnivanjem lokalnih dobrovoljnih vatrogasnih društava. Područje koje danas pripada Vatrogasnoj zajednici grada Ivanić-Grada kroz povijest imalo je ukupno 16 dobrovoljnih vatrogasnih društava i jednu profesionalnu vatrogasnu postrojbu.

Vatrogasna društva su ubrzo postala najpopularniji oblik društvenog i humanitarnog djelovanja. Gotovo svaki treći stanovnik sela je bio članom dobrovoljnog vatrogasnog društva, a svi seljani su donacijama sudjelovali u kupnji vatrogasne opreme za svoje lokalno društvo. Biti članom dobrovoljnog vatrogasnog društva početkom 20. stoljeća smatralo se je i velikom časti. Većina članova je dolazila iz utjecajnijih i imućnijih obitelji pa je članstvo bilo i simbol društvene diferencijacije. Nije svatko mogao plaćati članarinu, niti je imao dovoljno slobodnog vremena za djelovanje u udruženjima.

S vremenom je vatrogastvo postalo jedna od najpoznatijih značajki Ivanić-Grada i neizostavan dio javne prezentacije ovog grada. Tome je posebno pridonijelo što se u Ivanić-Gradu nalazi nekolicina društava koji su među najstarijima na području Republike Hrvatske, kao i činjenica da je „otac hrvatskog vatrogastva“ Gjuro Stjepan Deželić rođen upravo u Ivanić-Gradu. U javnom prostoru grada se nalazi osnovna škola koja nosi njegovo ime, njegova spomen ploča na zgradi Gradske vijećnice, informativna ploča o njegovom liku i djelu te prigodan photo point u gradskom prostoru koji prikazuje Deželića i modernog vatrogasca kako se rukuju.